Izbjeljivanje zubi - razlozi ZA i PROTIV

Pacijenta treba upoznati s dosezima i eventualnim posljedicama stomatološkog tretmana tijekom izbjeljivanja, jer nisu svi kandidati za izbjeljivanje

Posljednjih desetak godina pacijenti i stomatolozi pokazuju sve veće zanimanje za izbjeljivanje zubi, tj. postupak kojim se posvjetljuje boja zubi. Trend izbjeljivanja otad raste, pa se na tržištu pojavljuju različiti materijali, kao i nove, jednostavnije i učinkovitije metode izbjeljivanja. Razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i nevitalnih zubi. Kod svih metoda i materijala za izbjeljivanje odvija se isti kemijski proces, a to je oksidacija. Materijal koji se uglavnom koristi za izbjeljivanje je karbamid peroksid.
Uspješno izbjeljivanje ovisi o nekoliko parametara: dobro uzetoj anamnezi, pomnom pregledu kojim se, među ostalim, utvrđuje postojanje indikacija i kontraindikacija za izbjeljivanje, ispravnoj dijagnozi i, na kraju, dobro razrađenom planu postizanja optimalna rezultata. U većini slučajeva može se postići znatno posvjetljenje boje zubi, iako konačan rezultat ovisi o vrsti diskoloracije.

Nekoliko uzroka promjene boje zubi:

  • Vanjske diskoloracije - Nastaju na caklini zbog pojačana konzumiranja čaja, kave, crnog vina, jakih začina, pušenja cigareta itd. U početnom, tj. ranom stadiju mogu se odstraniti zubnim pastama, profesionalnim čišćenjem abrazivnim pastama ili pjeskarenjem zubi. Međutim, tijekom godina diskoloracije postaju sve intenzivnije i sve se teže odstranjuju, tako da se u tim slučajevima, pod uvjetom da caklina zuba nije oštećena, izbjeljivanjem mogu postići uspješni rezultati.
  • Unutarnje diskoloracije - Posljedica su odlaganja kromogenog materijala u dentin i caklinu. Takve diskoloracije mogu nastati preeruptivno (prije rođenja) i posteruptivno (poslije rođenja). Tako, primjerice, primjena antibiotika tetraciklina u drugom tromjesječju trudnoće dovodi do odlaganja tetraciklina u strukturu zuba tijekom kalcifikacije zubnog zametka djeteta. Razlozi diskoloracije nevitalnih zubi najčešće su povezani s traumom zuba i nekrozom pulpe. Naime, trauma zuba može prouzročiti krvarenje unutar zubne pulpe i ne mora odmah dovesti do njezine nekroze. Ali, ako nastane nekroza pulpe, dolazi do razgradnje pulpnog tkiva, kad organske molekule mogu prodrijeti kroz dentinske tubuluse u dentin.
  • Jatrogeni razlozi (posljedica terapijskog postupka) - Neki od razloga su nepotpuno odstranjenje pulpnog tkiva u komorici zuba prilikom trepanacije, kad dio tkiva zaostane i postane nekrotično, što je najčešće slučaj s prednjim zubima: loše punjenje korijenskih kanala, pogotovo starim materijalima za punjenje, npr. cink-oksid-eugenol pastama, stare amalgamske plombe, pogotovo one koje su postavljene bez podloge, što dovodi do sivkastog obojenja zuba.

Kontraindikacije za postupak izbjeljivanja - To je ponajprije starost pacijenta. Donja dobna granica su pacijenti stariji od deset godina, a gornje granice nema. Stariji pacijenti, međutim, moraju biti svjesni činjenice da površina korijena zuba ostaje tamnija u odnosu na izbijeljenu krunu zuba. Izbjeljivanje se ne preporučuje trudnicama i dojiljama. Osim toga, navike kao što su pušenje, učestalo pijenje kave, čaja i crnog vina tijekom tretmana usporavaju postupak, a nakon izbjeljivanja skraćuju dugotrajnost postignutog rezultata.

Što se može očekivati
Prije samog postupka pacijenta treba upoznati s dosezima i eventualnim posljedicama stomatološkog tretmana tijekom izbjeljivanja. Naime, nisu svi pacijenti kandidati za izbjeljivanje. Zubi sa žutim i žuto-smeđim nijansama lakše se izbjeljuju nego oni plavo-sivih nijansi. Također, diskoloracije prouzročene tetraciklinskim antibioticima izbjeljuju se znatno teže uz dulji tretman i kombiniranje tehnika.

Izbjeljivanje vitalnih zuba


Za izbjeljivanje kod kuće, koje osobno i najviše prakticiram te preporučujem svojim pacijentima, koriste se preparati karbamid peroksida, u koncentraciji do najviše 22 posto. Neki proizvodi sadrže fluor i kalij nitrat, koji dodatno djeluju kao zaštita od preosjetljivosti.
Prije samog izbjeljivanja potrebno je uzeti anamnezu, napraviti detaljan pregled zubi i parodonta, sanirati karijesne lezije i plombe s lošim rubnim zatvaranjem, odstraniti tvrde i meke naslage i ispolirati zube, odrediti nijansu zubi po ključu boja te uzeti otisak za izradu individualnih udlaga.
Prilikom predaje udlage i materijala za izbjeljivanje, pacijenta treba detaljno uputiti o nanošenju udlage s gelom na zubni luk. Važno je napomenuti da, ako pri stavljanju udlage dođe do pojave boli ili bolnog hlađenja na zubima, udlagu treba odmah skinuti, isprati zube te se javiti stomatologu. Kontrola je potrebna kroz dva do tri dana.
Najčešće nuspojave pri vitalnom izbjeljivanju su preosjetljivost zuba i oštećenja zubnog mesa. Uglavnom je riječ o laganoj preosjetljivosti koja prestaje ubrzo nakon završetka tretmana, tijekom 24 do 48 sati. Pacijentu se na nekoliko dana može dati i preparat za desenzibilizaciju. Međutim, ako se pojave bol i nepodnošljivo hlađenje, postupak treba odmah prekinuti, a u udlagu se stavlja materijal za desenzibilizaciju na bazi kalij nitrata koji djeluje trenutačno.

Izbjeljivanje nevitalnih zuba

Najčešći uzrok diskoloracije nevitalnih zuba je propadanje pulpnog tkiva praćeno krvarenjem, što je česta posljedica traumatske ozljede. Uz to, diskoloraciju mogu izazvati i ostaci pulpnog tkiva nakon lošeg endodontskog tretmana korijenskog kanala. Međutim, bez obzira na uzrok, stupanj diskoloracije direktno je povezan s vremenom između gubitka vitaliteta pulpe i početka terapije. Drugim riječima, što je to vrijeme dulje, penetracija u dentinske tubuluse je dublja, a diskoloracija jača. Zato je prvi uvjet za uspješno izbjeljivanje nevitalnih zuba korektno izvedena endodontska terapija.
Kod same tehnike izbjeljivanja od osobite je važnosti dobro zaštititi ulaz u korijenski kanal. Materijal koji se u tom slučaju koristi je 35-postotni karbamid peroksid. Što se tiče same tehnike, nakon izolacije mekih tkiva materijal se nanosi u kavitet zuba i na vanjsku plohu zuba, i ostavi da djeluje nekoliko minuta. Zub se nakon toga dobro ispere i posuši te se provjeri boja. Postupak se može ponoviti još dva puta po desetak minuta. Ako je potrebno, postupak se ponavlja sljedeći dan. Kad postignemo željenu boju, slijedi razdoblje stabilizacije boje, i nakon 10 do 14 dana izrađuje se ispun (plomba).
Najnovija metoda izbjeljivanja je primjena CO2 lasera, kojim se za 10 minuta u ordinaciji boja zuba mijenja za dvije nijanse.
Na kraju je važno reći da se, uz pridržavanje uputa, samodisciplinu i nepretjerivanje u primjeni gela za izbjeljivanje, postižu zadovoljavajući rezultati bijeljenja, uz učinke koji gotovo nisu štetni na samu strukturu zuba.

Nema komentara:

Objavi komentar